Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Misterionze price o Vampirima

Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Misterionze price o Vampirima Empty Misterionze price o Vampirima Sub Avg 14, 2010 10:26 am

Admin


Admin

Vampir Miloš u bečkoj arhivi..

U Banatu je početkom 18. veka postojao običaj da se pokojnik nakon sahranjivanja ponovo otkopa, pa da se zatim opet vrati u zemlju kako bi se sprečilo da se povampiri, obelodanio je jedan zapis pronadjen u bečkim arhivima.

U selu Radojevo, jednom od najstarijih srpskih naselja na granici sa Rumunijom, u 18. veku zabeležena je "borba sa vampirima". Reč je o zvaničnom izveštaju koji je carskom vojnom odseku u Beogradu, oktobra 1732. godine predao major saniteta, Jožef Faredi Tamarski.

Jula 1732. godine, Tamarski je po naredjenju princa od Virtemberga poslat u Radojevo, tadašnju Peterdu, da ispita smrt 11 meštana koji su umrli u januaru i februaru te godine.

U njegovom izveštaju, koji se danas nalazi u Bečkim arhivima, navodi se da su meštani tvrdili da su svi umrli žrtve vampira po imenu Miloš.

Vampir Miloš, kojem se ne zna prezime, za života je, saopštava u svom izveštaju Tamarski, važio za neku vrstu vrača. Imao je pticu koju je naučio da govori i pripitomljenog vuka, što je po tvrdnji seljana, bila potvrda njegovih magičnih moći.

Tamarski je pokušao da ubedi meštane da vampiri ne postoje, medjutim, posle nekoliko rasprava zaključio je da nisu spremni da prihvate njegove argumente, pa je odlučio da ekshumira nekoliko pokojnika.

Prvo je iskopan Miloš, koji je bio sahranjen 15 meseci ranije (aprila 1731.). Kada je uklonjena zemlja i podignuta drvena ploča koja je pokrivala mrtvaca, Milošev leš je izgledao potpuno netaknut, a oči su mu bile širom otvorene, uprkos tome što mu ih je njegova žena zatvorila nakon smrti.

Tanak mlaz krvi mu se lagano slivao iz usta, a krvi je bilo i na drvenoj ploči ispod leša, kao i na zemlji ispod ploče, zapisao je Tamarski.

Vlada u Beču zainteresovala se za taj fenomen, a izveštaj majora Tamarskog je unikatni zapis, sačuvan u bečkoj arhivi kao originalni dokument tog vremena.

U izveštaju se takodje navodi da je, pošto su to meštani zahtevali, major Tamarski naredio da se Milošev leš probode kocem, a zatim je, iz straha da će meštani opet iskopati "vampira" po njegovom odlasku, naredio da se leš prelije ugašenim krečom, pre nego što se ponovo zatrpa grob.

Na saslušanju rodjaka 11 žrtava, saznao je da su umirali u roku od šest do deset dana kopneći; noću su imali strašne košmare, a nekoliko njih imalo je plavkaste belege na vratu.

Tamarski je odlučio da otkopa i grobove žrtava. Osam leševa je bilo u stanju raspadanja, a tela dva pokojnika su bila dobro očuvana.

Medjutim, poslednja otkopana žrtva, jedna žena, delovala je kao da spava, a njeni udovi su bili savršeno pokretljivi.

Tamarski je na osnovu izgleda ta tri leša dozvolio meštanima da i sa njima urade isto što i sa prvim "vampirom" - Milošem.

Ta priča je živela u sećanju meštana, to sećanje je izbledelo, a i to groblje nije sačuvano, pa je dokument dvorske kancelarije u Beču dragocen kao nezaobilazna literatura u proučavanju fenomena vampira, kaže novinar Slavko Popov, hroničar ovog dela Banata.

http://skin-test.forumsr.net

2Misterionze price o Vampirima Empty Re: Misterionze price o Vampirima Sub Avg 14, 2010 10:27 am

Admin


Admin

Sisanje krvi u mračnim tunelima vojnog kazamata
Srpske i evropske krvopije


Vratova duboko uvučenih među ramena prođosmo nekako kroz Kalemegdansku tvrđavu i ušunjasmo se u mračne tunele kazamata Vojnog muzeja. Jest da je većina "normalnih" ljudi odavno prerasla verovanje da vampiri postoje, ali što je sigurno, sigurno je. Niko još nije dokazao da ne postoje. Sablasna muzika iz prastarog horor filma iz hiljadu i devetsto i pitaj koje godine dočekala nas je još na ulazu, na kom su se gurkali svi oni kojima u zemlji Srbiji još nije dosta straha i uzbuđenja. Samo čudna hladnoća u kamenim podzemnim hodnicima bila bi dovoljna da vam utera strah u kosti. Čak i bez vrištećih tonskih efekata, koji su odzvanjali kroz postavku izložbe "Srpske i evropske krvopije", priređene u okviru ovogodišnje "Noći muzeja". Izuzmu li se crna platna, krstovi i sijaset popaljenih sveća, prva prostorija kazamata i nije bila toliko jeziva. Udubljeni u priče okačene po zidovima, o zlim i nečistim dušama, rastavljanju tela i duše i tome ko su u stvari ti vampiri, posetioci su se malo opustili.

- Da li biste nam dali malo krvi-lagani šapat i skoro prepadajući glas s leđa zaledio im je krv u žilama. Okret ka devojci i ništa manje iznenađenje - crveni karmin razmazan oko usana, lice sablasno bledo, oči uokvirene crnim. Faca kao iz horor filma. Na kraju, najzad osmeh i objašnjenje.

- Mi smo iz Zavoda za transfuziju krvi. Naši autobusi dežuraju na Trgu, pa, ako ste preživeli vampire, možda biste mogli nekome da spasete život. I usput osvojite put u Transilvaniju, u dvorac grofa Drakule - ljubazno je objašnjavala povampirena hostesa u crvenom.

Misleći da će atmosfera u sledećim prostorijama biti manje strahovita, posetioci su prošli kroz sobu sa ogromnim platnom, na kom su se prikazivali crno-beli filmovi o vampirima i raznim drugim krvopijama, a zatim - šok.

Bleda, tek ujedena devojka, u beloj haljini bauljala je izgubljeno po sobi. Od sanduka postavljenog na improvizovanom groblju, do mrtvačkog odra, na kom su, uz mrtvaka lično, bili postavljeni pogača, vino, nož.... Pored odra, naravno, ogledalo pokriveno platnom, sa strane razbacane sitnice za upokojavanje vampira, poput belog luka, tamjana i glogovih kolaca. I, naravno, podsećanje na Savu Savanovića, lik iz pripovetke Milovana Glišića ekranizovanog 1973. godine u antologijskom srpskom hororu "Leptirica".

- Ipak, prvi imenovani vampir kod Srba nije bio Sava, nego izvesni Petar Plogojević iz sela Kisiljeva, koji je 1721. godine upokojen kao vampir. Kako je Srbija tada bila pod Austrougarima, zapis o povampirenom Plogojeviću brzo je stigao do Beča. A, naša reč vampir ušla je prvo u nemački, a odatle u sve svetske jezike. Mada, priča o povampirenim ljudima i zabrani iskopavanja grobova pominje se još u Dušanovom zakoniku - objasnio nam je Ivan Stanić, autor izložbe, objašnjavajući da stari slovenski vampir i ima i nema veze sa onim što pod tom rečju danas svet podrazumeva. Jer, ovaj naš, domaći vampir izgleda kao jedna naduvena mešina puna krvi, bez kostiju. A, taj komercijalni zapadni koncept zavodnika sa crnim plaštom i zubima žednim krvi, koje jedva čekaju da se zariju u nečiji vrat, u sebi ima mnogo detalja iz one naše priče - od toga gde živi i šta radi preko toga da može da se pretvara u druge životinje. Samo, malo prepakovano, zahvaljujući piscima koji su stvorili grofa Drakulu mešanjem slovenske legende s pričom o krvožednom rumunskom vladaru Vladu Cepešu.

- Ma, za vapire su uglavnom proglašavani ljudi koji su na bilo koji način štrčali. Kao i danas - kaže Stanić, otkrivajući da je inspiracija za ovu izložbu bila dečačka opsednutost horor filmovima. Pa, da ljudi nešto nauče, ali i da se uplaše. Što da ne.

Sad, dok je nekolicina stranaca prevrtala očima i vikala kako je "baš strašno", Srbi ko Srbi, iskoristili su priliku da se uslikaju uz romantični odsjaj sveća - između otvorenog sanduka, drvene krstače i nadgrobnog spomenika. Klinac, koji je u istraživanje vampira i krvopija došao sa roditeljima, odmah je priupitao ima li u sanduku nekog, a onda neustrašivo podigao poklopac i zavirio unutra. Razočaran što je sanduk prazan, upitao je hostesu "gde je Drakula" i naravnom, dobio odgovor da grof lično izlazi tek u ponoć. I, dok je on čekao vladara krvopija, Stanić je objašnjavao da su vampiri deo nekadašnje animističke slovenske religije o duši i telu. Povampireni čovek je, objasnio je znatiželjnicima, zapravo ljudi kojima duša nije otišla na onaj svet.

- Vampira je, kažu neki, u savremenom vremenu manje, jer se svi za života na neki način bocnu, bar o injekciju, a telo koje je načeto ne može da se naduva i napuni krvlju. Ima još ljudi koji veruju u vampire, a da li ih ima, ko to zna. Na Zapadu čak postoji razvijen vampirski stil života - ljudi koji izbegavaju svetlost, spavaju danju, a izlaze noću, pa čak i ritualno ispijaju krv..

http://skin-test.forumsr.net

3Misterionze price o Vampirima Empty Re: Misterionze price o Vampirima Sub Avg 14, 2010 10:27 am

Admin


Admin

Grof Drakula Vlad Tepeš...

Misterionze price o Vampirima Dracula_1

Rođen decembra 1431. godine u Rumuniji pokrajini Transilvanije. Otac,
tadašnji princ Wallachi-e zbog svoje okrutnosti dobio je naziv Dracul
što na rumunskom znači đavo. Živi u trvđavi Sighisoara, dok sin i njegov
mlađi brat Radu žive u palati Tirgovist (sa porodicom kasnijih
izdajnika). Zime 1442. Dracul šalje Vlada i Radua kao taoce sultanu
Mehmedu II u Istambul. Vlad je zadržan u zatočeništvu do 1448. kada mu
je otac ubijen. Po puštanju iz zatočeništva Turci mu govore čitavu
istinu o mučenju njegovog brata od strane Tirgovista.

Sa 17 godina uz pomoć turaka kreće da zauzme krunu Wallachi-e što je i
uradio u julu 1456. godine. Vladavina mu je označena kao najsurovija ali
i najuspješnija za samu Rumuniju. Najsurovija proističe iz osvete prema
Tirgovistima zbog nevjerstva prema njegovom ocu. Nedelje 1459. na Uskrs
pohapsio je sve potomke Tirgovista. Starije je nabio na kolčeve a
ostale natjerao da hodaju bez predaha 50 milja od glavnog grada do
Poenari-e. Tamo im je naredio da sagrade tvrđavu koja gleda na rijeku
Arges. Pri izgradnji tvrđave mnogi su umrli.

U Transilvaniji upečatljiv je bio njegova surova ophodnja prema
kriminalcima i neprijateljima, naime pri bilo kakvom prekršaju on ih je
nabijao na kolčeve i tako ih izdizao na trgu kako bi svi vidjeli. Na taj
način ih je tjerao da mu budu poslušni, poštuju njegove naredbe i ono
što je najvažnije, da osjećaju neopisiv strah prema njemu. Sve, od
običnog laganja do ubistva je bilo kažnjavano na taj način. Na trg je
postavio zlatni pehar u kojem je bila pitka voda. On nije bio nikada
ukraden iz jednog razloga, straha. Vlad je samo testirao svoj narod u
poslušnosti postavivši taj kup od čistog. Svaki putnik koji je žedan
prolazio tim putem, mogao je da pije iz kupa, međutim bilo mu je
uskraćeno da ikada ode odatle.

1462. lansira kampanju protiv Turske duž Dunava. Sa njegove strane to je
bilo veoma riskantno zato što je tadašnji sultan Turske Mehmed II imao
jaču i skoro tri puta veću vojsku. Zima 1462. donosi mnogo uspjeha
Vladu. Nižu se pobjede. Mehmed II organizuje invaziju na Wallachi-u kako
bi kazno Draculu (naslijeđen nadimak od oca, „sin đavola“). Drugi cilj
sultana Mehmeda II je bio da tu zemlju transformiše u Tursku provinciju.


Mehmed II ulazi u Wallachi-u sa vojskom tri puta većom od Draculine.
Dracula ostao bez saveznika, povlači se. Smišlja taktiku. Spaljuje sela,
truje vodu u bunarima, tako da Turci ne bi imali sta da jedu i piju.
Iako iscrpljen sultan dolazi do glavnog grada, međutim tamo ga dočekuje
stravičan prizor: hiljade kolaca i na njima turski zatočenici. Ta scena
ostaje zauvjek označena u istoriji kao „Šuma nabijenih“. To pogađa
duboko sultana i njegove oficire tako da odlučuju da se povuku.

Povlačeći se iz Wallachi-e Mehmed II kuje zavjeru protiv Dracule tako
što podržava njegovog brata Radua da preuzme krunu. Na čelu turske
vojske Radu progoni Vlada u zatvor u njegovoj tvrđavi Poentari. Prema
legendi ovo teško vrijeme utiče na Vladovu ženu koja pokušavajući da
izbjegne zarobljeništvo izvršava samoubistvo bacajući se u rijeku. Vlad
koji je bio dovoljno jak da se suoči sa svim nevoljama ne izvršava
samoubistvo kao njegova žena već uspijeva da pobjegne iz zatvora
koristeći se tajnim prolazima za koje je samo on znao, uz pomoć nekih
pristalica, u planinu. Decembar 1476. biva jako koban zato što je to
datum njegove smrti..


znanje.org

http://skin-test.forumsr.net

Sponsored content



Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu